Nedavno je otvorena izložba izložba mlade savremene umetnice Isidore Branković ''Uzalud vam trud iluzionisti, te smo sa njom razgovarali o njenim radovima i porukama koje nam šalje.
Koji su to tragovi kulta, paganizma koji su ostali u našoj slovenskoj kulturi koje pokušavaš
prikazati u svom delu? Da li tvoja namera ima uspešan ishod?
Istraživanje paganizma interesantno mi je zato što je on potisnut. Ne vidim veliku razliku u evoluciji vrijednosti. Fokusirajući se prvenstveno na paganske obrede prelaza kojim sam se bavila u radu ‘’ Izađe ponekad’’ , život, vjenčanje, ljubav, smrt su univerzalne vrijednosti, a ipak je sve relativno. Paganski obredi prelaza prvenstveno se bave obilježavanjem izlaska iz jednog društvenog statusa i ulaska u drugi. Najvažniji trenuci u ciklusu života čovjeka jesu rađanje i smrt. Oni su uvijek bolni i dešavaju se svakodnevno, pri tom ne fokusiram se samo na čovjeka, međutim većina nas okreće glavu od toga. Kako u savremenom društvu tako i u paganizmu vrijednosti se nameću. Paganizam definitivno ima veliki uticaj na kreiranje savremenog društva, kao i dogme uopšte. Dakle, on je sastavni dio modernog društva i baš toga ljudi nisu svjesni. Smatram da sam otvorila svijest ljudima o postojanju temeljnih vrijednosti.
Zašto je baš serija ''Izađe ponekad'' isprepletana sa paganizmom i normama modernog društva?
U svom radu prvenstveno polazim od margine društva i nastojim potpuno da banalizujem elitizam. Serija radova ‘’Izađe ponekad’’ prikazuje sirovost savremenog društva. Izbjegavajući bilo kakav vid romantizacije želim ukazati na nametnute društvene vrijednosti otvarajući određena pitanja I društvene pojave kao prostor za razmišljanje.
Do koje mere umetnik može da bude ironičan? Koji je razlog ironizacije u seriji radova ''Hleb i ljubav''
Smatram da svaki umjetnik treba da stvara blisko svojoj ličnosti i senzibilitetu. Tim stavom, ironizacija je sastavni dio moje ličnosti, samim tim ona je neophodna u mom stvaralaštvu. Moja umjetnost odraz je mene. Serija fotografija ‘’Hljeba I ljubavi’’ bavi se svakodnevnim stvarima sa temeljem društveno ukorijenjenih. Hljeb I ljubav najvažnije su stvari u životu. Imamo potrebu da jedemo i budemo voljeni. Margina društva puna je metafore, ironije, tabua I poetike , a to je jezik koji je najživotniji. Ona je istina o društvu u kom se nalazimo. Samo ću reći da beba ne voli manijake, niti zlo misli onaj ko pjeva. Da vam priznam da ne znam, jer mu nisam gledala u glavu. Dajte nam samo hljeba i ljubavi pa da počnemo i završimo pjesmom.
Rad i delo Olega Kulika ili Marina Abramović?
Kroz Marinu Abramović počela sam da razmišljam o savremenoj umjetnosti. A ja sam vrlo sentimentalna.
Da li se možda dogodilo da si dobila negativne kritike za svoj rad kao što su dobili gore navedeni umetnici?
Moj rad iako sirov i nekonvencionalan, smatram da je blizak i prepoznatljiv ljudima. Trudim se da bude razumljiv svim društvenim slojevima. Moja namjera je suzbijanje elitizma.