Današnji razgovor vodim sa umjetnicom i profesoricom Akademije umjetnosti u Novom Sadu, Jelenom Sredanović. Jelena Sredanović, inače rođena Novosađanka, diplomirala je 2005. godine na Akademiji umjetnosti u Novom Sadu, u klasi profesora Zorana Todovića, kod koga je 2009. godine i magistrirala. Doktorske studije završila je na Fakultetu likovnih umjetnosti u Beogradu 2016., mentor profesorica Biljana Vuković. Izlagala je na brojnim samostalnim i grupnim izložbama u zemlji i inostrantsvu ( Novi Sad, Beograd, Niš, Ljubljana, Beč, Bilbao, Madrid, Njujork, Peking, Jerevan, Rim, Temišvar...). Osvojila je brojne nagrade i dobila razna priznanja među kojima se ističu: Počasna pohvala na Međunarodnom bijenalu grafike u Jerevanu (2017), Prva nagrada na Međunarodnom trijenalu grafike u Beogradu (2017), Nagrada Veliki pečat Grafičkog kolektiva (2010)(nagrade koja se dodjeljuje od 1963. godine i predstavlja jednu od najstarijih i najprestižnijih nagrada za grafičku umjetnost u Srbiji i regionu). Druga nagrada na međunarodnoj izložbi Valter Košacki u Beču (2009). Njene grafike nalaze se u brojnim i privatnim i javnim zbirkama, a rad ,, Kapi i senke'' uvršten je u kolekciju muzeja Albertina u Beču.
Kao umjetnik si svjedok promjena koje umjetnost kao važan dio čovjekovog života konstantno proživljava. Da li nam, iz te perspektive, možeš reći gdje je pozicija umjetnosti danas, kao i koliko sama pozicija utiče na umjetnika i njegovo stvaranje?
Društveni kontekst se menja velikom brzinom time i sama pozicija umetnosti i promena je jedina konstanta.
Po mom mišljenju umetnost nikada nije bila otvorenija. Postoji toliko različitih umetnika, toliko različitih poetika i pristupa radu, bilo da umetnici rade kao pojedinci ili da su deo kolektiva (grupe). Moje uverenje je da umetnik danas treba da teži tome pronađe svoje polje delovanja i da kroz svoj rad i aktivnosti dokazuje zašto je umetnost važna.
Jelena Sredanović, profesorka grafike
Fotografisala: Mila Pejić
Poznato ti je, iz ličnog iskustva, da li i koliko nagrađivanje onoga što je plod umjetnikovog stvaranja može da utiče na buduće umjetnikove poduhvate i djelovanja na polju umjetnosti. Možeš li onda nam reći koliko je važna takva vrsta podsticaja, odnosno nagrađivanje za umjetnike, ali i uopšte za razvoj grafike kao grane umjetnosti?
Verujem da je u prirodi svakog umetnika da stvara bez obzira na spoljašnje podsticaje kao što su nagrade i priznanja. Ipak, nagrade jesu važne jer su veliki podsticaj za dalji rad i pokazuju da još neko osim vas prepoznaje vrednost u tome što radite. U svom umetničkom radu sam nastojala da demonstriram neiscrpne mogućnosti grafičkog medija i nadam se da su moja umetnička postignuća i nagrade, kao i mojih kolega koji se posvećeno izražavaju u ovom mediju, doprinela većoj prepoznatljivosti medija grafike na našoj umetničkoj sceni.
Iz serije ''Trenutci V'' , postupak ravne štampe na drvenoj matrici, 50x70 cm, 2019.godina
Fotografisala: Mila Pejić
''Trenutci IV'', postupak ravne štampe na drvenoj matrici, 50x70 cm, 2019.godina
Fotografisala: Mila Pejić
Kao sredstvo izražavanja, odnosno način stvaranja izabrala si grafiku. Da grafika nije posrednik između tebe i tvoje umjetnosti, koji bi zapravo likovni medij odabrala?
Crtež. U narednom periodu planiram da posvetim više vremena istraživanju u crtežu i slikarskom mediju. U mediju grafike i dalje otkrivam nove izražajne mogućnosti i verujem da će grafika uvek ostati primarni medij mog umetničkog izražavanja.
Poznato je da je svaki umjetnik, ne samo likovni, imao izvjesne posredne ili neposredne uticaje, odnosno autoritete koji su obilježili njegov profesionalni razvoj ili koji su ga inspirisali u umjetničkom stvaranju. Da li bi ti mogla izdvojiti nekoga ili više osoba koje su najviše uticale na tvoj rad?
Stvaralaštvo vidim kao sublimaciju različitih uticaja od sredine u kojoj odrastate, obrazovanja, kulturnog okruženja, zatim uticaja putovanja, knjiga, filmova i izložbi. Na moj rad su uticala putovanja u određena mesta nakon su ostale impresije i urezane slike prostora gradova Firence, Sijene, Amsterdama i drugih. Teško mi je da izdvojim određene umetnike jer je mnogo umetničkih dela koja su na mene ostavila utisak, bilo da su dela starih majstora ili savremenih umetnika. Pamtim izložbu Gojinih grafika koja je bila prikazana Novom Sadu dok sam pohađala gimnaziju i to je verovatno bio moj prvi susret sa grafikom. Dok sam bila student dopadale su mi se grafike Rembrandta i Huana Miroa. U Firenci sam bila zadivljena Mikelanđelovim vajarskim umećem, dok sam u muzeju Albertina u Beču mogla da vidim impresivne crteže Albrehta Direra i izložbu crteža-animacija južnoafričkog umetnika Vilijama Kentridža. Pre dve godine sam u Nacionalnom institutu za grafiku u Rimu imala priliku da gledam Piranezijeve matrice i grafike, koje su me impresionirale. Veliki utisak je na mene ostavila izložba brazilske umetnice i grafičarke Marije Bonomi u Madridu čiji rad mi posebno blizak zbog činjenice da se posvećeno bavi grafikom i tehnikom drvoreza. Svi navedeni umetnici se veoma razlikuju po svojoj poetici, ali mi je njihov rad inspirativan zbog utiska koji na mene ostavljaju njihova dela.
''Trenutci VI'' postupak ravne štampe na drvenoj matrici, 50x70 cm, 2019.godina
Fotografisala: Mila Pejić
Postoji li neki umjetnik sa čijim radom ili načinom rada se poistovjećuješ?
Divim se starijim kolegama mojim profesorima, među kojima je i moja profesorka likovne kulture iz gimnazije “Isidora Sekulić” u Novom Sadu i priznata slikarka, Vera Zarić. Ne bih rekla da se poistovećujem sa njenim načinom rada, već da me impresionira njena predanost radu.
Da li si trenutno u procesu stvaranja, odnosno da li trenutno postoji projekat ili djelo na kojem radiš?
Započela sam rad na novom ciklusu grafika koje realizujem u grafičkoj tehnici ravne štampe sa drvenih matrica, tehnici koju sam istraživala u prethodne dve godine i koju sam posle niza neuspelih pokušaja dovela do tog nivoa da mogu pomoću nje da postignem svoje zamisli i ideje. Ovaj postupak mi omogućava rezultate koji su bliži slikarskom mediju, višebojnost grafičkog otiska, ekspresivnije likovne vrednosti i lakoću poteza i teksturu drvene matrice koja mi je važna u radu. Znatiželjna sam da vidim gde će me dalje ovo istraživanje odvesti.
7. Za kraj, budući da zaključujem da je tvoj rad svakako inspirativan i motivišući za mlade umjetnike, postoji li neka poruka koju bi uputila svima onima, ne samo umjetnicima na polju grafike, koji upravo sada grade i utiru svoj put u svijetu umjetnosti?
Rekla bih im ono što i sama sebi ponavljam: verujte u sebe, u svoj rad i svoje ideje. Ako ne verujete vi, niko neće. Kada verujete u sebe i svoju ideju, motivisani ste da radite na tome da postanete sve bolji i veće su šanse da ćete uspeti da realizujete vaše zamisli.
''Trenutci VII'', postupak ravne štampe na drvenoj matrici, 50x70 cm, 2019.godina
Fotografisala: Mila Pejić
Za Artkum, Sara Petrović
Comments